Intervju: Slađana Novosel - Solidarnost, šta to beše?

Naravno, sve sa njegovim odobrenjem. Za dve i po godine tri puta su se obrušavali na mene pretnjama, optužbama i neprimernim kvalifikacijama (koje pokušavam da zaboravim, ali ne ide). Nimalo nije prijatno, posebno su mi teško pale lične kvalifikacije.

 

Prvi put su mi 4. septembra 2010. zapretili da će me baciti sa terase dok sam posmatrala sukob Zukorlićevih pristalica i policije u naselju Hadžet.

 

Godinu dana kasnije označena sam kao jedna od osnivača Otpora Sandžaka. Prva sam objavila delovanje ove multietničke grupe koja je počela da postavlja nezgodna pitanja u vezi sa delovanjem Zukorlića i njegove grupe. To se nije dopalo privatnom preduzeću IZ u Srbiji, pa su tekst objavili na portalu Sandžakpress i časopisu Revija Sandžak, gde su objavljene i moje fotografije. Iza ovog pozivanja na linč stoji Jahja Fehratović, predsednik Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka (BDZS). On je i autor saopštenja izdatog 27. marta 2013, u kojem sam na najgrublji način izvređana.

U sva tri slučaja UNS, NUNS, Odeljenje za medije OEBS u Srbiji i, naravno, redakcija Danasa, to su osuđivali. Tek posle trećeg napada pozvana sam u Policijsku upravu Novi Pazar, gde mi je saopšteno da ću imati pojačan policijski nadzor mesta stanovanja i rada. Nisam smatrala, a i sada tako mislim, da to treba da se obznanjuje. Ne želim da od sebe pravim žrtvu kojom bi svi ispirali usta. Iznenadilo me je da NVO Urban-in, s kojim delim radni prostor, niti bilo koji NVO nijednom na ovo nisu reagovali. Nisu se oglasili ni prošlog meseca kada su novinari iz dopisničke mreže i kolege iz lokalnih medija napadnuti na Ginekološko-akušerskom odeljenju Opšte bolnice u Novom Pazaru. Mediji su proglašeni krivcima za lekarske propuste na tom odeljenju, što za posledicu ima gubljenje bebe u 26. nedelji trudnoće i trajni sterilitet nesuđene majke.
Moram da napomenem i to da sam u gradskoj upravi od 2005. do 2008. bila "persona non grata". Tada je na vlasti bio Sulejman Ugljanin i bio mi je zabranjen ulazak u tu zgradu.

*Da li je pokrenut bilo kakav sudski ili bar istražni postupak?
Ni u jednom slučaju vezanom za mene nije pokrenut istražni postupak. Ponavljali su se slučajevi napada i pretnji (vidi u prethodnom tekstu), a sa onima koji su upućivali pretnje ništa se nije dogodilo. Svaki novi napad samo me je jačao i nastavljala sam još intenzivnije da pratim događaje i tražim informaciju više.

*Šta bi trebalo promeniti u delovanju novinarskih udruženja da zaštita novinara i drugih medijskih poslenika bude efikasnija?
Novinarska udruženja su reagovala onoliko koliko su mogla, ali reakcije moraju da budu oštrije i da se insistira da svi napadi i pretnje na medijske poslenike budu prioritetno rešavani i da se o svemu što je preduzeto javnost odmah obaveštava.

*Želite li status službenog lica?
Glasam za status službenog lica, mada nisam sigurna šta može da se promeni.

*Da li se vaš lični odnos prema "slučajevima" drugih kolega promenio. Iskazujete li i ličnu solidarnost ili očekujete da to u vaše ime učini NUNS?
Moj odnos prema "slučajevima" drugih kolega se znatno promenio posle napada na mene, kada su oni ostali nemi. Niko ne želi da zbog drugog sebe izlaže neprijatnostima. Ranije sam iskazivala ličnu solidarnost i o napadima na druge kolege govorila kad god mi se ukazala prilika u razgovorima sa predstavnicima nadležnih organa. Zgađena sam nad pričama o novinarskoj solidarnosti!

*Da ste u prilici da sada odlučujete o profesiji, da li biste opet bili novinar? Zašto?
Nikada nisam razmišljala "šta bi bilo, da nije". U ovaj posao sam profesionalno ušla vrlo rano (sa nepunih 18 godina) i nikada sebe nisam videla u nekom drugom poslu. Izazov mi je dobijanje bitke sa vremenom, ali i mnogobrojni putevi kojima istina ide do vrha.